Piše: Nevena Rendeli

 

Žudnja za mirisom prirode

Za nas rođene u svibnju, to je odavno mjesec radosti i proslava. No ovaj je svibanj bio nekako poseban. Prvi je to mjesec nakon gotovo dva mjeseca izolacije, u kojem slobodno šećemo prirodom, gradom, selom, šumom, planinom ili uz more. Barem se meni ove godine sve učinilo ljepšim, boljim, šarenijim i netaknutijim. Kao da je priroda još više bujala dok smo mi bili kod kuće. Kao da su mirisi intenzivniji, krošnje bogatije, trava gušća a životinje slobodnije. Ili sam se ja toliko zaželjela zraka i prostranstva da su mi na nedavnom putovanju do Dalmacije svi receptori proradili.

 

Cijeli život živim u gradu, volim buku tramvaja, gužvu na ulicama, čak i galamu ispod prozora ali ovo proljeće, vjerojatno zbog potresa i već spomenute izolacije više nego ikad žudjela sam za mirisom prirode. A za mene, nema tog mirisa koji bolje smiruje od bure koja se širi dalmatinskim kršom i tišine borova uz more u rano proljeće kad još nema turista i onih gužvi na koje smo već navikli ljeti. Jedan od razloga sigurno je i moja ujna, između ostalog, vrsna kuharica, čak bih rekla i chefica, iako nije profesionalka, njezina imaginacija u kuhinji premašuje amatersko svakodnevno kuhanje.

Doživljaj okusa i mirisa Dalmacije

No osim što, za razliku od mene, zna upotrijebiti svaku namirnicu tako da od nje izvuče maksimum okusa, ona sama lovi ribu, roni školjke, priprema vlasulje (o, da, ne možete zamisliti kako su vlasulje ukusne kad ih ona priprema) i bere jestivo bilje. Od nje sam naučila da koromač ima okus mente kad ga onako ubranog staviš u usta i da je juha od koromača nešto najbolje ikad. O svojstvima kadulje svi sve znaju, ali ja najviše volim osvježavajući sok od te ljekovite biljke. Uglavnom, jedan dan kaže moja ujna: – Ajmo po ručak.

U njezinom svijetu to izgleda ovako: odijeva ronilačko odijelo, ulazi u more i vraća se s dva kilograma raznovrsnih školjki. Nedostajalo joj je nešto za prilog pa smo se zaletile u polje među maslinike i usput ubrale divljeg koromača za juhu. Salatu je odlučila napraviti od cvjetova pazdelja (jedna vrsta divljeg češnjaka), divlje rige (rikola), cvjetova brnistre (kažu neke stare priče da je brnistra poseban afrodizijak) i crnog sljeza.

 

Crni sljez – njegova ljekovita snaga poznata je još od davnina. Koriste se listovi, cvijet, nezreli plodovi, korijen. Mladi listovi mogu se pripremati kao špinat, a cvjetovi se mogu stavljati u salate. Kad se koristi u kupkama ima smirujuće djelovanje.

Okus je bio božanstven, ali miris je ono što mi je nahranilo dušu. Da sam ga mogla zatvoriti u bočicu, ponijela bih ga sa sobom u Zagreb.

Uspomena u bočici eteričnog ulja

I sad dok pišem ovaj blog, uključila sam difuzor i stavila nekoliko kapi eteričnog ulja BURIN da mi raščisti misli i vrati sjećanja na taj dan kad smo same brale i kuhale ručak.  Miris ružmarina, paprene metvice, mirte, jele i limuna preplavio je moju sobu.

Shvatili ste, BURIN je moj Madeleine kolačić, moja potraga za izgubljenim vremenom.