Piše: Nevena Rendeli

 

Trebala su mi dva mjeseca da prihvatim novu stvarnost u našim životima. Još uvijek vodim borbu sama sa sobom i pružam otpor svemu što mi se čini suludo (posljednje što me izbacilo iz takta su nove mjere u vrtićima i u frizerskim salonima), ali imam osjećaj da sam napokon pronašla neki mir. Ne skačem na prvu, ne svađam se sa teoretičarima zavjera, ne rugam se opskurnim stavovima, ne vrijeđa me sve što drugi kažu.

Kako sam došla do svog kutka sreće?

Iskreno, ne znam vam točan recept, niti sam se jedno jutro probudila i sama sebi rekla: „od danas si sretna“, nisam čak ni posebno „radila na sebi“ jer prezirem taj izraz iako se mora priznati da je u posljednja dva mjeseca bilo puno preispitivanja, samo analiziranja, ludih snova i još luđeg realiteta.

Na početku karantene i pojave COVID-a19 u našim životima, imala sam napadaje anksioznosti. Što će biti s nama? Hoćemo li se svi zaraziti? Što će biti s mojim roditeljima koji žive s nama, što ako ih mi nehotice zarazimo? Onda nakon potresa, je li naš stan u centru koji smo tako dugo s puno ljubavi preuređivali, siguran za život? Kad se sve smirilo, kad će ova karantena završiti? Kako će moja djeca iz ovoga izaći normalna? Što će biti s poslom, hoćemo li imati što za jesti kad ova situacija prođe?

Milijun pitanja na koja nitko nema odgovora, čak ni znanstvenici u čiji rad toliko vjerujem. Izbilo nam se tlo pod nogama i sve za što smo mislili da je sigurno postalo je potpuno nesigurno. Rad od kuće s troje djece izgledao je potpuno sulud. Vičem ja, viču oni, niti se igramo kako treba, niti radimo kako treba, zoom pozivi koje prekidaju kućni ljubimci, djeca, suprug, kuća koja svakodnevno izgleda kao da je bomba pala, ja koja se ne skidam iz zaflekane trenirke i kosa s izrastom koju vežem u rep čim se ujutro probudim.

Malo pomalo, kuću nekako dovodim u red, djeca kao djeca polako shvaćaju da mama ponekad mora raditi pa već ispod glasa hodaju stanom i govore sama sebi: mama radi! I izrast sam obojila sama jednu subotu navečer, čak sam naučila i isfenirati kosu tako da izgleda pristojno.

Moja spa zona

Sinoć sam čak, kad su djeca zaspala, napunila kadu i uključila difuzor s par kapljica Maestrala i tako napravila svoju spa zonu doma.

Malo limuna za mir i fokusiranost, naranča za radost života i oslobađanje napetosti, ylang ylang za smanjenje gnjeva i nesigurnosti.

Pojačala sam sve i drugi dan kad smo svi bili u dnevnom boravku, i ne znam je li  do bergamota koji povećava dozu serotonina a smanjuje kortizol, odnosno poboljšava raspoloženje, ali svi zajedno smo u nekom čudnovatom miru, prvi put nakon dva mjeseca, bez vikanja i stresa pogledali crtić Lion king. Čak se i moja najmanja Vita stisnula među nama i zaspala bez plakanja.

 

 

Majčina sreća preduvjet je svake sretne obitelji. Znaju to i djeca. Sve će biti dobro, prošlo mi je kroz glavu. Dok smo zajedno i zdravi, sreća će uvijek naći put do nas.